2015-10 - SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2015.
Strana 1 od 1
Re: 2015-10 - SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2015.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
26. OKTOBAR 2015.
ZASTRASUJUCE NEBO U SLAVLJE HALOVENA
Copyright: B. Jørgensen (http://www.arcticphoto.no/)
ZASTRASUJUCE NEBO U SLAVLJE HALOVENA
Copyright: B. Jørgensen (http://www.arcticphoto.no/)
OPIS SLIKE: Zastrasujuce naslage i talasi zelene svetlosti vise iznad napuštenog stenovitog pejsaža u ovom sablasnom prostoru naukne Slike nedelje. Šiljci neona i smaragda, izgledaju da se formiraju u zlokobni oblik duhova nebeskog orla sa oštrim kljunom, svetle glave i veličanstvenim raširenim krilima.
Iako ova fotografija možda liči na paranormalne dešavanja ili aktivnosti vanzemaljaca, dramatični pogled ovde prikazan je zapravo nastao zbog astronomskog događaja poznatog kao koronalno izbacivanje mase, ili CME.
Ova scena je napravljena 24. januara 2012. godine iznad Grotfjorda, Norveška, od fotografa Bjørn Jørgensena. Dan ranije, Sunce je izbacilo rafal brzih naelektrisanih čestica - protona, elektrona I drugih jona - u svemir . Veliki CME može da sadrži do milijardu tona materije, koja leti kroz prostor brzinom do 2000 km/s.
Ove čestice lete prema Zemlji, a neke od njih su postale zarobljene u magnetosferi naše planete, oblast u kojoj su naelektrisane čestice sadržana Zemljinom magnetnom polju.
Ove čestice padaju kao kiša u našu atmosferu , razbijjua u atome i molekule kiseonika i azota u procesu. Ovi sudari oslobađaju velike količine energije u obliku svetlosti, koje zatim sijaju u prepoznatljivim bojama na nebu.
Boja zavisi od čestica koje budu pogodjenje. Najčešće boje su crvenkasto- plave od azota i crvene ili zelenkasto - žute nijanse atomskog i molekularnog kiseonika (kao što se vidi ovde). Ove boje se mogu mešati, pa nastaju nijanse žute, narandžaste, roza i ljubičaste boje.
Zbog svoje brzine i gustine čestica, CME često pokreću zadivljujuće oblike aurora. Kada je Sunce je posebno aktivno, može da proizvede nekoliko CME dnevno, a u doba slabije aktivnosti, CME se dogadjaju na svakih pet dana. U proseku, između jedan i četiri CME pogodi Zemlju svakog meseca; to se zove "Halo CME".
Cela flota letilica, uključujući ESA, SOHO, Proba-2 i pojedinacne misije, prati Sunce i njegov uticaj na našu planetu.
Iako ova fotografija možda liči na paranormalne dešavanja ili aktivnosti vanzemaljaca, dramatični pogled ovde prikazan je zapravo nastao zbog astronomskog događaja poznatog kao koronalno izbacivanje mase, ili CME.
Ova scena je napravljena 24. januara 2012. godine iznad Grotfjorda, Norveška, od fotografa Bjørn Jørgensena. Dan ranije, Sunce je izbacilo rafal brzih naelektrisanih čestica - protona, elektrona I drugih jona - u svemir . Veliki CME može da sadrži do milijardu tona materije, koja leti kroz prostor brzinom do 2000 km/s.
Ove čestice lete prema Zemlji, a neke od njih su postale zarobljene u magnetosferi naše planete, oblast u kojoj su naelektrisane čestice sadržana Zemljinom magnetnom polju.
Ove čestice padaju kao kiša u našu atmosferu , razbijjua u atome i molekule kiseonika i azota u procesu. Ovi sudari oslobađaju velike količine energije u obliku svetlosti, koje zatim sijaju u prepoznatljivim bojama na nebu.
Boja zavisi od čestica koje budu pogodjenje. Najčešće boje su crvenkasto- plave od azota i crvene ili zelenkasto - žute nijanse atomskog i molekularnog kiseonika (kao što se vidi ovde). Ove boje se mogu mešati, pa nastaju nijanse žute, narandžaste, roza i ljubičaste boje.
Zbog svoje brzine i gustine čestica, CME često pokreću zadivljujuće oblike aurora. Kada je Sunce je posebno aktivno, može da proizvede nekoliko CME dnevno, a u doba slabije aktivnosti, CME se dogadjaju na svakih pet dana. U proseku, između jedan i četiri CME pogodi Zemlju svakog meseca; to se zove "Halo CME".
Cela flota letilica, uključujući ESA, SOHO, Proba-2 i pojedinacne misije, prati Sunce i njegov uticaj na našu planetu.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
Re: 2015-10 - SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2015.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
19. OKTOBAR 2015.
SATURN I DIONE
Copyright: NASA/JPL-Caltech/Space Science Institute
SATURN I DIONE
Copyright: NASA/JPL-Caltech/Space Science Institute
OPIS SLIKE: Saturn ima mnogo različitih meseca - preko 60 je do sadae otkriveno. Jedan od većih, Dione, ovde je prikazan na slici iz Cassini orbitera, kako prolazi preko lica svoje matične planete.
Dione orbitira oko Saturna na oko 377.400 kilometara, otprilike na istoj udaljenosti kao i Mesec oko Zemlje. Dione ima prečnik od oko trećine Meseca, a gustinu manje od 1.5 puta od gustine tečne vode. On se sastoji uglavom od vode i leda, pa njegova veca gustina ukazuje na to da mu se jezgro sastji od gustog materijala - najverovatnije silikata, ista vrsta kamena od koga se sastoji Zemljin omotac.
Na ovoj slici, Dione se vidi kako prolazi preko Saturna, što je fenomen poznat kao tranzit. Tamna linija na sredini slike obeležava Saturnove prstenove - oni nisu osvetljeni iz ove perspektive, koja je 0.3º ispod prstenova.
Tranziti nastaju kada jedna nebesko telo prolazi ispred drugog. Oni se vide najčešće Kada meseci prolaze ispred njihovih planeta, ili planete prolaze ispred svojih matičnih zvezda. Tranziti su važni događaji u astronomiji, jer omogućavaju posmatračima da istraže atmosferu tranzitnih tela i njihovu orbitu.
Mi mozemo da vidimo veliki broj tranzita sa Zemlje, kao što su, kada Merkur i Venera prolaze između Sunca i Zemlje, i pojavljuju se jasno kao crne tačke koje se kreću preko jarkog diska Sunca.
Koristeći moćne teleskope, možemo da proučavamo više udaljenih planeta u drugim zvezdanim sistemima kako prolaze ispred svojih zvezda. Naučnici se uglavnom oslanjaju na tranzite u njihovoj potrazi i proučavanju egzoplaneta.
Dione se kreće u Saturnovoj magnetosferi, oblasti u prostoru koji okružuje planetu koja je ispunjena sa visoko energetskim atomskim česticama. Ove čestice padaju kao kisa na Dione i razbijaju se na njegovoj površini. Dione je premali sa premalo gravitacije da bi sam zadržao atmosferu, ali to kontinuirano visoko-energetsko bombardovanje oslobađa molekule sa površine ovog meseca koji formiraju tanku atmosferu nalik jednom sloju. Ova slaba atmosfera je otkriven tokom dva Cassini bliskih preleta Dionea, 11. oktobra 2005. i 7. aprila 2010. godine.
Kasini je ovu fotografiju u vidljivom svetlu napravio koristeći svoj uskougaonu kameru kada je bio na 2,3 miliona km od Saturna, 21. maja 2015. godine. Slika pokazuje 14 km po pikselu.
Dione orbitira oko Saturna na oko 377.400 kilometara, otprilike na istoj udaljenosti kao i Mesec oko Zemlje. Dione ima prečnik od oko trećine Meseca, a gustinu manje od 1.5 puta od gustine tečne vode. On se sastoji uglavom od vode i leda, pa njegova veca gustina ukazuje na to da mu se jezgro sastji od gustog materijala - najverovatnije silikata, ista vrsta kamena od koga se sastoji Zemljin omotac.
Na ovoj slici, Dione se vidi kako prolazi preko Saturna, što je fenomen poznat kao tranzit. Tamna linija na sredini slike obeležava Saturnove prstenove - oni nisu osvetljeni iz ove perspektive, koja je 0.3º ispod prstenova.
Tranziti nastaju kada jedna nebesko telo prolazi ispred drugog. Oni se vide najčešće Kada meseci prolaze ispred njihovih planeta, ili planete prolaze ispred svojih matičnih zvezda. Tranziti su važni događaji u astronomiji, jer omogućavaju posmatračima da istraže atmosferu tranzitnih tela i njihovu orbitu.
Mi mozemo da vidimo veliki broj tranzita sa Zemlje, kao što su, kada Merkur i Venera prolaze između Sunca i Zemlje, i pojavljuju se jasno kao crne tačke koje se kreću preko jarkog diska Sunca.
Koristeći moćne teleskope, možemo da proučavamo više udaljenih planeta u drugim zvezdanim sistemima kako prolaze ispred svojih zvezda. Naučnici se uglavnom oslanjaju na tranzite u njihovoj potrazi i proučavanju egzoplaneta.
Dione se kreće u Saturnovoj magnetosferi, oblasti u prostoru koji okružuje planetu koja je ispunjena sa visoko energetskim atomskim česticama. Ove čestice padaju kao kisa na Dione i razbijaju se na njegovoj površini. Dione je premali sa premalo gravitacije da bi sam zadržao atmosferu, ali to kontinuirano visoko-energetsko bombardovanje oslobađa molekule sa površine ovog meseca koji formiraju tanku atmosferu nalik jednom sloju. Ova slaba atmosfera je otkriven tokom dva Cassini bliskih preleta Dionea, 11. oktobra 2005. i 7. aprila 2010. godine.
Kasini je ovu fotografiju u vidljivom svetlu napravio koristeći svoj uskougaonu kameru kada je bio na 2,3 miliona km od Saturna, 21. maja 2015. godine. Slika pokazuje 14 km po pikselu.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
Re: 2015-10 - SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2015.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
12. OKTOBAR 2015.
BEPICOLOMBO POD REFLEKTORIMA
Copyright: ESA–J. Benkhoff
BEPICOLOMBO POD REFLEKTORIMA
Copyright: ESA–J. Benkhoff
OPIS SLIKE: BepiColombo je prva evropska misija ka Merkuru. Ona će startovari 2017. Godine na putu do najmanje planete u našem solarnom sistemu, idući stopama Marinera 10 i Messengera.
Dana 4. oktobra, ESTEC, tehnički centar ESA je otvorio svoja vrata za javnost. Na displeju tog dana bila su dva BepiColombo orbitera i električni pogonski modul.
Ova fotografija pokazuje BepiColombo u centru pažnje. Sa leve strane, osvetljena plavim pozadinskim svetlom, je ESA Merkur Planetarni Orbiter, koji će proučavati površinu i unutrašnji sastav planete. U samom centru, pod crvenim reflektorom, je transfer Modul Merkur, takođe od ESA, koji će nositi dva orbitera do krajnjeg odredišta. Dopunski trio je japanski Merkur Magnetospheric orbiter, pod zelenim svetlom, koji će proučavati magnetno polje planete.
Svo troje su prikazani iza stakla u okviru sterilnih uslova Test Centra, gde su bili testirani.
Dana 4. oktobra, ESTEC, tehnički centar ESA je otvorio svoja vrata za javnost. Na displeju tog dana bila su dva BepiColombo orbitera i električni pogonski modul.
Ova fotografija pokazuje BepiColombo u centru pažnje. Sa leve strane, osvetljena plavim pozadinskim svetlom, je ESA Merkur Planetarni Orbiter, koji će proučavati površinu i unutrašnji sastav planete. U samom centru, pod crvenim reflektorom, je transfer Modul Merkur, takođe od ESA, koji će nositi dva orbitera do krajnjeg odredišta. Dopunski trio je japanski Merkur Magnetospheric orbiter, pod zelenim svetlom, koji će proučavati magnetno polje planete.
Svo troje su prikazani iza stakla u okviru sterilnih uslova Test Centra, gde su bili testirani.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
2015-10 - SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2015.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
05. OKTOBAR 2015.
LUNARNE BOGINJE
Copyright: ESA/SPACE-X (Space Exploration Institute).
Zahvalnost: J. Manuel Fonseca, M. Costa & A. Mora (UNINOVA); B. Grieger & M. Almeida (ESA)
LUNARNE BOGINJE
Copyright: ESA/SPACE-X (Space Exploration Institute).
Zahvalnost: J. Manuel Fonseca, M. Costa & A. Mora (UNINOVA); B. Grieger & M. Almeida (ESA)
OPIS SLIKE: Rošav pejzaž na ovoj slici iz ESA SMART-1 misije je površina našeg Meseca. Neki od brojnih kratera razbacanih po površini Meseca su jasno vidljivi, evidenciju mnogih uticaja koje su ga mučile.
U samom centru ove slike je lunarni severni pol, fotografisan sa detaljima tokom misije ESA. Slika pokazuje karakteristične kratere na Mesecu, prisutne u svim oblicima i veličinama. Najveći je Rozhdestvenskii, između Hermite na severoistoku i Plaskett na jugozapadu.
SMART-1 letelica na Mesec od 2004. do 2006. Prikupila je oko 32.000 slika ove male oblasti. U cilju stvaranja slike koja pokriva veliki region poput ove (60º po širini) i pokazuje pikove i kratere u kontekstu, stotine ovih pojedinačnih slika je slozeno u mozaik - nije lak zadatak.
Najveći izazov u stvaranju ovog mozaika je da se menjaju uslovi osvetljenja. Uprkos izrazu "Dark side of the Moon" koji je pogrešno upotrebljen, obe strane Meseca izgledaju slicno. Daleka, ili "tamna", strana ima 'dan' od dve nedelje isto kao i "tamna" strana koja je bila nepoznata ljudima pre dolaska svemirskih sondi.
Na Mesecevom severnom polu, na slici ovde, kao što je to slučaj u svim oblastima Meseca, Sunce osvetljava iz različitih pravaca. Kako se Sunce kreće preko Mesecevog neba, nove oblasti su osvetljene i senke se šire i kreću. To znači da su mnoge od slika koje se koriste za mozaik osvetljene iz različitih pravaca. To je razlog zašto na bliskom pogledu, u kvadratima mogu da se nadju u mozaiku dve slike različitog osvetljenja jedni prema drugim.
Međutim, ukupni efekat bio vredan rada, a krajnja slika nam daje novu perspektivu našeg prirodnog satelita. Astronomi mogu da koriste ovakve slike da identifikuju vrhove na severnom polu koji su skoro uvek osvetljeni dok su područja duboko unutar najvećih kratera koji možda nikada neće ugledati svetlost dana. Ove oblasti u stalnoj senci su od posebnog interesa jer zamrznute i u njima može biti vode led i tragovi vazni za istoriju Sunčevog sistema.
U samom centru ove slike je lunarni severni pol, fotografisan sa detaljima tokom misije ESA. Slika pokazuje karakteristične kratere na Mesecu, prisutne u svim oblicima i veličinama. Najveći je Rozhdestvenskii, između Hermite na severoistoku i Plaskett na jugozapadu.
SMART-1 letelica na Mesec od 2004. do 2006. Prikupila je oko 32.000 slika ove male oblasti. U cilju stvaranja slike koja pokriva veliki region poput ove (60º po širini) i pokazuje pikove i kratere u kontekstu, stotine ovih pojedinačnih slika je slozeno u mozaik - nije lak zadatak.
Najveći izazov u stvaranju ovog mozaika je da se menjaju uslovi osvetljenja. Uprkos izrazu "Dark side of the Moon" koji je pogrešno upotrebljen, obe strane Meseca izgledaju slicno. Daleka, ili "tamna", strana ima 'dan' od dve nedelje isto kao i "tamna" strana koja je bila nepoznata ljudima pre dolaska svemirskih sondi.
Na Mesecevom severnom polu, na slici ovde, kao što je to slučaj u svim oblastima Meseca, Sunce osvetljava iz različitih pravaca. Kako se Sunce kreće preko Mesecevog neba, nove oblasti su osvetljene i senke se šire i kreću. To znači da su mnoge od slika koje se koriste za mozaik osvetljene iz različitih pravaca. To je razlog zašto na bliskom pogledu, u kvadratima mogu da se nadju u mozaiku dve slike različitog osvetljenja jedni prema drugim.
Međutim, ukupni efekat bio vredan rada, a krajnja slika nam daje novu perspektivu našeg prirodnog satelita. Astronomi mogu da koriste ovakve slike da identifikuju vrhove na severnom polu koji su skoro uvek osvetljeni dok su područja duboko unutar najvećih kratera koji možda nikada neće ugledati svetlost dana. Ove oblasti u stalnoj senci su od posebnog interesa jer zamrznute i u njima može biti vode led i tragovi vazni za istoriju Sunčevog sistema.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
Poslednji put izmenio Admin dana Pet Sep 09, 2016 12:00 am, izmenio ukupno 2 puta
Similar topics
» 2015-01-SLIKA NEDELJE - JANUAR 2015.
» 2015-07 - SLIKA NEDELJE - JULI 2015.
» 2015-06 - SLIKA NEDELJE - JUNI 2015.
» 2015-02-SLIKA NEDELJE - FEBRUAR 2015.
» 2015-03-SLIKA NEDELJE - MART 2015.
» 2015-07 - SLIKA NEDELJE - JULI 2015.
» 2015-06 - SLIKA NEDELJE - JUNI 2015.
» 2015-02-SLIKA NEDELJE - FEBRUAR 2015.
» 2015-03-SLIKA NEDELJE - MART 2015.
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|