2017-10-SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2017.
Strana 1 od 1
Re: 2017-10-SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2017.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
30. OKTOBAR 2017.
REFLEKSIONA MAGLINA NGC 1999
Copyright: NASA and The Hubble Heritage Team (STScI)
REFLEKSIONA MAGLINA NGC 1999
Copyright: NASA and The Hubble Heritage Team (STScI)
OPIS SLIKE: Ovaj sablasan pogled, snimljen sa NASA/ESA Hablovim svemirskim teleskopom, podseća na maglu osvetljenu uličnom lampom koja se okreće oko neobično oblikovanog procepa. Dok 'maglu', prašinu i gas osvetljava zvezda, 'procep' je zaista prazan deo neba.
Kada je ovaj mračni deo prvi put snimljen, pretpostavljalo se da je vrlo hladan, gust oblak gasa i prašine, tako debeo da bi bio potpuno neprovidan u vidljivom svetlu i blokirao svu svetlost iza njega. Uopšteno govoreći, takve globule su poznate kao mali čvorovi formirajućih zvezda. Zahvaljujući ESA- Herschelovoj svemirskoj opservatoriji, koja bi mogla da vide bilo kakve nagoveštaje o formiranju zvezda na infracrvnim talasnim dužinama, ispostavilo se da je stvarno prazan deo neba.
Astronomi misle da je procep formiran kada mlazovi gasa iz nekih mladih zvezda u široj oblasti propuštaju list prašine i gasa koji formiraju okolnu maglu. Snažno zračenje okolne zrele zvezde takođe je moglo pomoći da se procep očisti.
Svetla zvezda koju ovde vidimo je V380 Orionis, mlada zvezda 3,5 puta veća od našeg Sunca. Izgleda belo zahvaljujući svojoj visokoj površinskoj temperaturi od oko 10.000°C - skoro dvostruko više od Sunca. Zvezda je tako mlada, da je i dalje okružena oblakom materijala preostalim od njenog formiranja. Ovaj sjajan materijal na površini je vidljiv samo zbog svetlosti zvezde; površina ne emituje bilo kakvu vidljivu svetlost. Ovo je potpis "magnetne refleksije" - i poznat je kao NGC 1999.
Kada je ovaj mračni deo prvi put snimljen, pretpostavljalo se da je vrlo hladan, gust oblak gasa i prašine, tako debeo da bi bio potpuno neprovidan u vidljivom svetlu i blokirao svu svetlost iza njega. Uopšteno govoreći, takve globule su poznate kao mali čvorovi formirajućih zvezda. Zahvaljujući ESA- Herschelovoj svemirskoj opservatoriji, koja bi mogla da vide bilo kakve nagoveštaje o formiranju zvezda na infracrvnim talasnim dužinama, ispostavilo se da je stvarno prazan deo neba.
Astronomi misle da je procep formiran kada mlazovi gasa iz nekih mladih zvezda u široj oblasti propuštaju list prašine i gasa koji formiraju okolnu maglu. Snažno zračenje okolne zrele zvezde takođe je moglo pomoći da se procep očisti.
Svetla zvezda koju ovde vidimo je V380 Orionis, mlada zvezda 3,5 puta veća od našeg Sunca. Izgleda belo zahvaljujući svojoj visokoj površinskoj temperaturi od oko 10.000°C - skoro dvostruko više od Sunca. Zvezda je tako mlada, da je i dalje okružena oblakom materijala preostalim od njenog formiranja. Ovaj sjajan materijal na površini je vidljiv samo zbog svetlosti zvezde; površina ne emituje bilo kakvu vidljivu svetlost. Ovo je potpis "magnetne refleksije" - i poznat je kao NGC 1999.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
Re: 2017-10-SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2017.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
23. OKTOBAR 2017.
SFERA SUNCA U BOJI
Copyright: ESA/M. Castillo-Fraile
SFERA SUNCA U BOJI
Copyright: ESA/M. Castillo-Fraile
OPIS SLIKE: Ova živopisna slika predstavlja "hromosferni spektar blica" snimljen za vreme totalnog Sunčevog pomračenja koje se dogodilo u Sjedinjenim Državama 21. avgusta 2017. godine. Fotografiju je napravio ekspedicioni tim ESA koji je pratio pomračenje iz Kaspera, država Vajoming.
Tokom pomračenja, kada Mesec privremeno zaseni sjajno svetlo Sunčeve fotospere, astronomi mogu da naprave jedinstvena merenja. Ovo uključuje analizu normalno nevidljive crvene nijanse hromosfere, sloja sunčeve atmosfere koja je direktno iznad turbulentne površine fotofere.
Ovakva slika se može dobiti sa poslednjim i prvim svetlom Sunca, neposredno pre i posle totaliteta, što dovodi do naziva "blic" spektra, pošto merenja moraju da se obave u roku od nekoliko sekundi. U tom trenutku, emisija Sunca može da se podeli na spektar boja, pokazujući otisak različitih hemijskih elemenata.
Tokom pomračenja, kada Mesec privremeno zaseni sjajno svetlo Sunčeve fotospere, astronomi mogu da naprave jedinstvena merenja. Ovo uključuje analizu normalno nevidljive crvene nijanse hromosfere, sloja sunčeve atmosfere koja je direktno iznad turbulentne površine fotofere.
Ovakva slika se može dobiti sa poslednjim i prvim svetlom Sunca, neposredno pre i posle totaliteta, što dovodi do naziva "blic" spektra, pošto merenja moraju da se obave u roku od nekoliko sekundi. U tom trenutku, emisija Sunca može da se podeli na spektar boja, pokazujući otisak različitih hemijskih elemenata.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
Re: 2017-10-SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2017.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
16. OKTOBAR 2017.
OBLACI IZNAD TOKOVA LAVE NA MARSU
Copyright: ESA/Roscosmos/CaSSIS
OBLACI IZNAD TOKOVA LAVE NA MARSU
Copyright: ESA/Roscosmos/CaSSIS
OPIS SLIKE: Difuzni oblaci vodenog leda, svetlo nebo i lagani povetarac. Tako bi mogla da zvuci vremenska prognoza za vulkansku oblast Tarsis na Marsu, 22. novembra 2016. godine, kada je ovaj snimak napravio ExoMars Trace Gas Orbiter.
Oblaci su najverovatnije od vodenog leda i atmosferska magla na nebu je obojena plavom/belom bojom na ovoj slici.
Ispod 630 km udaljenog vulkana Arsia Mons na zapadu, dominiraju drevni tragovi lave. Tamne linije su posledica dejstva vetra na bazaltne peskovite tamne boje, dok su crvene oblasti prasina doneta vetrom. Vide se i nekoiko malih kratera. Trace Gas Orbiter je stigao na Mars 19. oktobra prosle godine. Od marta vise puta plovi u atmosferi i izvan nje. Ocekuje se da ce pocetkom 2018. godine da pocne sa punim operativnim fazama istrazivanja u orbiti.
Na slici je kompozit u laznim bojama, napravljen od slika snimljenih sa sistemom Color and Stereo Surface Imaging Sistem, CaSSIS, u bliskim infracrvenim, crvenim i plavim kanalima. Rezolucija na tlu iznosi 20,35 metara po pikselu, a slika obuhvata oko 58 km. U vreme kada je slika snimljena, nadmorska visina je iznosila je 1.791 km, što je rezultiralo brzinom od 1.953 km/s.
Oblaci su najverovatnije od vodenog leda i atmosferska magla na nebu je obojena plavom/belom bojom na ovoj slici.
Ispod 630 km udaljenog vulkana Arsia Mons na zapadu, dominiraju drevni tragovi lave. Tamne linije su posledica dejstva vetra na bazaltne peskovite tamne boje, dok su crvene oblasti prasina doneta vetrom. Vide se i nekoiko malih kratera. Trace Gas Orbiter je stigao na Mars 19. oktobra prosle godine. Od marta vise puta plovi u atmosferi i izvan nje. Ocekuje se da ce pocetkom 2018. godine da pocne sa punim operativnim fazama istrazivanja u orbiti.
Na slici je kompozit u laznim bojama, napravljen od slika snimljenih sa sistemom Color and Stereo Surface Imaging Sistem, CaSSIS, u bliskim infracrvenim, crvenim i plavim kanalima. Rezolucija na tlu iznosi 20,35 metara po pikselu, a slika obuhvata oko 58 km. U vreme kada je slika snimljena, nadmorska visina je iznosila je 1.791 km, što je rezultiralo brzinom od 1.953 km/s.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
Re: 2017-10-SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2017.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
09. OKTOBAR 2017.
GEOLOGIJA VIKTORIJA-ČETVOROUGLA NA MERKURU
Copyright: V. Galluzzi et al.
GEOLOGIJA VIKTORIJA-ČETVOROUGLA NA MERKURU
Copyright: V. Galluzzi et al.
OPIS SLIKE: Merkur, najudaljenija planeta našeg Solarnog sistema, je sivi, neugledni svet u našim ljudskim očima. U potpunom kontrastu, ova mapa pokazuje deo površine u boji, gde svaka boja odgovara različitim tipovima geoloških karakteristika. Slika je izvod iz detaljne geološke mape koja je prvo potpuno geološko istraživanje ovog regiona napravljena korištenjem podataka NAINE Messenger misije koja je kružila oko Merkura od 2011. do 2015. godine. Ona obuhvata deo na severnoj hemisferi planete poznat planetarnim geolozima kao Victoria Kuadrangle, a centrirana je na oko 45ºV / 45ºN.
Od kratera u različitim stanjima degradacije (tamno crvena/zelena/žuta/bež), dolazi se do glatke vulkanske ravnoteže (roza/boja breskve) i sirove ravnice (braon). Scena obuhvata milijarde godina bogate geološke istorije. Veliki krater neposredno desno od centra je širok oko 150 km. Na ovoj slici je prikazano ukupno 867 kratera većih od 5 km - puna Victoria Kvadranga sadrži 1.789 kratera. Od toga, su 519 veći od 20 km (268 u ovom posebnom odeljku). Mapiranje gustine i karakteristika kratera pomaže da se utvrdi relativna starost površine: uopšte, što više kratera, to je površina starija.
Mapa takođe ukazuje na karakteristike površine, kao što su šupljine, jame, i grebenasti bregovi, koji su snimljeni u visokoj rezoluciji od strane Mesendzera, mnogi su identifikovani po prvi put. Na primer, Messenger je otkrio šupljine koje izgledaju mlade i jedinstvene za Merkur i mogu biti zbog od sublimirajućeg materijala koji slabi delove površine tako da se ona ruši. ESA misija BepiColombo, koja će biti spremna za lansiranje sledeće godine, pratiće mnoge karakteristike površine koje je identifikovao Mesendzer. Na primer, snimanće u visokoj rezoluciji, od ultravioletne do termalne infracrvene mreže, odrediće hemijski sastav šupljina, pomažući da se otkrije kako se one formiraju.
Misija BepiColombo je partnerstvo sa Japanskom svemirskom agencijom (JAXA). Sastoji se od dva naučna orbitera, ESA Mercury Planetary Orbiter i JAXA Mercury Magnetospheric Orbiter, koji će doći do Merkura zajedno u decembru 2025. godine.
Od kratera u različitim stanjima degradacije (tamno crvena/zelena/žuta/bež), dolazi se do glatke vulkanske ravnoteže (roza/boja breskve) i sirove ravnice (braon). Scena obuhvata milijarde godina bogate geološke istorije. Veliki krater neposredno desno od centra je širok oko 150 km. Na ovoj slici je prikazano ukupno 867 kratera većih od 5 km - puna Victoria Kvadranga sadrži 1.789 kratera. Od toga, su 519 veći od 20 km (268 u ovom posebnom odeljku). Mapiranje gustine i karakteristika kratera pomaže da se utvrdi relativna starost površine: uopšte, što više kratera, to je površina starija.
Mapa takođe ukazuje na karakteristike površine, kao što su šupljine, jame, i grebenasti bregovi, koji su snimljeni u visokoj rezoluciji od strane Mesendzera, mnogi su identifikovani po prvi put. Na primer, Messenger je otkrio šupljine koje izgledaju mlade i jedinstvene za Merkur i mogu biti zbog od sublimirajućeg materijala koji slabi delove površine tako da se ona ruši. ESA misija BepiColombo, koja će biti spremna za lansiranje sledeće godine, pratiće mnoge karakteristike površine koje je identifikovao Mesendzer. Na primer, snimanće u visokoj rezoluciji, od ultravioletne do termalne infracrvene mreže, odrediće hemijski sastav šupljina, pomažući da se otkrije kako se one formiraju.
Misija BepiColombo je partnerstvo sa Japanskom svemirskom agencijom (JAXA). Sastoji se od dva naučna orbitera, ESA Mercury Planetary Orbiter i JAXA Mercury Magnetospheric Orbiter, koji će doći do Merkura zajedno u decembru 2025. godine.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
2017-10-SLIKA NEDELJE - OKTOBAR 2017.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
02. OKTOBAR 2017.
GLEDAJUCI SUNCE
Copyright: ESA/ATG medialab; Sunce: NASA/SDO/ P. Testa (CfA)
GLEDAJUCI SUNCE
Copyright: ESA/ATG medialab; Sunce: NASA/SDO/ P. Testa (CfA)
OPIS SLIKE: Sada, kada je opremljen najsavremenijim instrumentima, ESA Solar Orbiter je ce moci da pruža nove poglede na našu zvezdu, naročito blisko posmatranje Sunčevih polova. Nakon svog lansiranja u februaru 2019. godine i trogodišnjeg putovanja pomoću gravitacionog svinga pred Zemlje i Venere, Solarni Orbiter će uci u eliptičnu orbitu oko Sunca. Najvise ce se približiti našoj zvezdi na 42 miliona kilometara, bliže od planete Merkur. Ovde je prikazan umetnički utisak o Solarnom Orbiteru ispred olujnog Sunca. Slika Sunca zasnovana je na onoj koju je napravila NASA Solar Dynamics Observatory. Vidi se početak Sunčane erupcije koja se dogodila 7. juna 2011. godine. U donjem desnom delu, tamni filamenti luka plazme se udaljavaju od Sunca.
Tokom ovog konkretnog događaja, videla se plazma kako se dize, a zatim pada kao kiša, da bi se napravile 'vruće fleke' koje su sijale u ultravioletnom svetlu. Ciljevi misije Solar Orbitera su da ispita kako Sunce stvara i kontroliše heliosferu, proširenu atmosferu Sunca u kojoj živimo i efekte solarnih aktivnosti. Svemirski brod će da kombinuje daljinsko osmatranje u blizini Sunca kako bi se dobile nove informacije o solarnoj aktivnosti i kako erupcije proizvode energetske čestice, ono što je pogon solarnog vetra, kao i koronalno magnetno polje i kako funkcioniše unutrašnji dinamo Sunca. Svih 10 naučnih instrumenata su u završnoj fazi ugradjivanja u letilicu pre opsežnih testova za pripremu za lansiranje 2019. godine iz Kejp Kanaverala u SAD.
Tokom ovog konkretnog događaja, videla se plazma kako se dize, a zatim pada kao kiša, da bi se napravile 'vruće fleke' koje su sijale u ultravioletnom svetlu. Ciljevi misije Solar Orbitera su da ispita kako Sunce stvara i kontroliše heliosferu, proširenu atmosferu Sunca u kojoj živimo i efekte solarnih aktivnosti. Svemirski brod će da kombinuje daljinsko osmatranje u blizini Sunca kako bi se dobile nove informacije o solarnoj aktivnosti i kako erupcije proizvode energetske čestice, ono što je pogon solarnog vetra, kao i koronalno magnetno polje i kako funkcioniše unutrašnji dinamo Sunca. Svih 10 naučnih instrumenata su u završnoj fazi ugradjivanja u letilicu pre opsežnih testova za pripremu za lansiranje 2019. godine iz Kejp Kanaverala u SAD.
_________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________
Similar topics
» 2017-01-SLIKA NEDELJE - JANUAR 2017.
» 2017-12-SLIKA NEDELJE - DECEMBAR 2017.
» 2017-02-SLIKA NEDELJE - FEBRUAR 2017.
» 2017-03-SLIKA NEDELJE - MART 2017.
» 2017-04-SLIKA NEDELJE - APRIL 2017.
» 2017-12-SLIKA NEDELJE - DECEMBAR 2017.
» 2017-02-SLIKA NEDELJE - FEBRUAR 2017.
» 2017-03-SLIKA NEDELJE - MART 2017.
» 2017-04-SLIKA NEDELJE - APRIL 2017.
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|